Sara Popović - Veliki borac
Napravili smo kratki intervju sa ovom prekrasnom, hrabrom i borbenom djevojkom Sarom Popović iz Dalja koja je sa svojih 20 godina života prošla puno toga i ne predaje se, pa pročitajte...
1. Preživjela si dva moždana udara, sa koliko godina si doživjela prvi udar i nakon koliko drugi i što si morala prolaziti što tvoji vršnjaci ne moraju?
Prvi moždani udar sam doživjela sa 18. godina 16.01., bila sam tri mjeseca u bolnici, izašla van, nakon nekog vremena proslavila 19. rođendan samo da bih ni mjesec dana nakon 19. rođendana (17.05.) doživjela drugi udar koji je bio puno gori od prvog. Posljedica nakon prvog, osim dekubitusa, nisam niti imala, a drugi moždani udar me ostavio sa lijevostraničnom hemiparezom i bez komada lubanje, ali je tu bilo još puno stvari.Što sam morala prolaziti što moji vršnjaci ne moraju? Hmm, pa niti jednu trećinu onoga što sam ja sve prošla i propatila, moji vršnjaci nisu osjetili ni 0,5 % za cijeli svoj život niti će osjetiti. Ne, nije da ih podcjenjujem, samo je u mojoj priči previše toga u pozadini što rijetki ljudi znaju i mogla bih stvarno puno o tome napisati. Previše je bolno kada nisi u toplini i poznatoj udobnosti vlastitog doma, sa potpuno nepoznatim ljudima, da te skoro svaki dan bockaju iglama, nagledaš se i načuješ se apsolutno svega i svačega. Toliko toga da to sve doslovno ostavi duboke mentalne ožiljke, tolike ožiljke da se ponekad intenzivno zagledaš dok obavljaš neku radnju i apsolutno ne dišeš.
2. Da li se tvoje razmišljanje i stavovi mijenjaju nakon doživljenih moždanih udara? Smatraš li da si bila drugačija?
Moje razmišljanje, karakter i osobnost su se toliko promijenili da sam potpuno druga osoba. U cijelini ja jesam Sara, ali ona stara Sara prije ta dva udara je potpuno mrtva i ne postoji više. Neke stvari koje sam prije voljela ili radila više ne volim i obrnuto. Ovo je sasvim druga osoba, neki ljudi me ne mogu ni prepoznati više, pa čak niti ja samu sebe ponekad ne prepoznam.
3. Kako su tvoji moždani utjecali na tebe (pozitivno/negativno), odnosno kako si ti to sve prihvatila?
Moji moždani udari su na mene utjecali i pozitivno i negativno. Pozitivno jer sam promijenila i još uvijek mijenjam loše stvari kod sebe, dug je to proces; i jer više volim i cijenim svoj život, kakav god da je i unatoč svim nevoljama i problemima. Pozitivno jer sve više i više upoznajem sebe i otkrivam nove stvari o sebi. Negativno jer sam, zahvaljujući svim napuštanjima sa strane "prijatelja" i "poznanika" izgubila povjerenja u ljude i počela se i zatvarati, ali i odbacivati ljude. Odbacivati jer se bojim da ću im biti teret, smetnja ili dosada, a i da bih sebe poštedjela još boli i napuštanja ili čak da ću ja njih nekako povrijediti. Također negativno jer imam ponekad problema s pamćenjem i znam biti malo izgubljena, a kako ljudi nemaju razumijevanja, onda mi i zbog toga nabacuju grižnju savjest pa se ja uvijek osjećam krivo, iako ja to ne mogu kontrolirati. I negativno jer sam izgubila puno prijatelja pa mi salno usamljenost visi za vratom.
4. Da li si imala loša ili dobra iskustva sa okolinom (prijatelji, susjedi, ono ljudi s kojima si okružena), tko ti je najveća potpora?
Imala sam i dobra i loša iskustva. Kada se dogodio prvi udar, imala sam takozvanu "najbolju prijateljicu" koja je u početku bila dobra sa mnm, ali kada je ubrzo shvatila da sam druga osoba, počela me ignorirati, izbjegavati pa me tako bez riječi napustila. Bio je jedan online prijatelj iz Srbije s kojim sam se dopisivala mjesecima i planirali smo da ja dođem kod njega, da se upoznamo uživo. Bili smo jako povezani jer smo imali puno zajedničkih stvari i dobro smo se slagali, no eto i on me odjednom, bez riječi blokirao na svim socijalnim mrežama i nije imao razumijevanja što se ponekad gubim ili što se nekih stvari ne sjećam.. To me sve jako povrijedilo i zbog toga sam izgubila vjeru u prijateljstva, ljude i također potpuno izgubila vjeru u prijateljstva. Zbog takvih stvari imam danas problema tako da mislim da sam svima teret, smetnja i da odgurujem ljude jer mi je to postao obrambeni mehanizam. Također jedno od loših iskustava je što sad skoro pa niti nemam prijatelja.
5. Kakvi su ti planovi za budućnost i što te još čeka u tvom daljnjem ozdravljenju (ako ima što)?
Nakon što sam shvatila koliko je život nepredvidljiv i lukav ( u smislu kako te na opak i težak način upozori na pogreške i što bi trebali raditi, jer sve što ti život donese dolazi s nekom lekcijom, koliko god tebe ta lekcija povrijedila; ipak se sve događa s razlogom) odlučila sam da neću previše planirati budućnost. Zasad živim u trenutku i fokusirana sam na to da se što prije oporavim i ozdravim, a poslije će vremenom sve dolaziti na svoje. Imam neke planove i želje, no to mi je zadnje jer mi je glavno završiti sa svim operacijama, oporaviti se i stati samostalno na svoje vlastite dvije noge.
6. Imaš li kakvu poruku za sve mlade koji se bore s nekom bolesti ili "nedostacima"?
Koliko god bilo teško i koliko god vas uhvatile žute i depresivne minute, ne odustajte. Shvatite da je normalno da vam je teško, no uvijek će postojati netko tko će vas razumjeti i kome će biti drago da vidi kako vi uspijevate u životu. Ako je potrebno, uzmite si nekoliko dana, isplačite se, izbacite sve loše i negativno u vama sa suzama jer ja to često radim kako me hvataju ti depresivni trenuci. Nemojte previše odbacivati ljude, no također dobro pazite kome se otvarate, što i koliko govorite. Jer je većina ljudi zlobna danas i to će iskoristiti; no ono najbitnije: ne odustajte ma koliko god bilo mučenja i problema. Kada se sve završi, život će vas prekrasno i jako dobro nagraditi, još je dug put pred vama. VAŠ PUT I VAŠ PREKRASAN ŽIVOT! Zavolite ga, sa svim njegovim vrlinama i manama. Morati ćete se većinu vremena u određenim situacijama prilagođavati, fizički ili psihički, no i u tim stvarima možete dosta naučiti, a i steći pozitivnog. Samo se borite dalje, meni je došlo puno puta da odustanem, i još uvijek me to nekada uhvati, ali jednostavno onda uzmem nešto raditi da izbacim to iz sebe ili plačem malo i budem kao nova, tako da mogu nastaviti borbu.
Ukoliko želite pratiti Sarin svakodnevni napredak to možete na njezinoj Facebook stranici Mi mladi borci :)
autor: Pozitivno kroz život