Rješenje je u tebi. Možda je malo dublje zakopano nego što se nadaš, ali je sigurno tu. Zove se vjera. Vjera u sebe, vjera u ljubav i potporu više sile. Vjera u pozitivan ishod. Zove se još i optimizam, entuzijazam, ljubav prema životu, zahvalnost za sve što jesi i sve što imaš, i sve što tek treba postati i dobiti....

Vrlo je oslobađajuće iskustvo kad ste u mogućnosti živjeti život sa stavom, bez očekivanja.

Ne plaši se biti sam, kako ćeš drugačije doći do otkrivanja onog svoga unutarnjeg blaga.

Naravno, u teškim životnim trenucima zahvalnost je teško osjetiti. Upravo su ti trenuci najbolji za prepoznavanje onoga na čemu treba biti zahvalan. Ne morate biti zahvalni nađete li se u teškoj situaciji, no ako u toj situaciji, umjesto da paničarite, uspijete prepoznati sve ono na čemu možete biti zahvalni, taj će osjećaj umanjiti vaš strah....

- Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna šta imalo, ali je srce bilo zadovoljno sa onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka - majka a dijete - dijete. A danas? Ne treba previše govoriti sve se zna....

Kada vam stvari ne idu od ruke, uvijek znajte da Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, On će vam dati velike darove

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvaćao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.

Odakle potječe uvreda i zašto ima tako snažan utjecaj na nas?